Kako osigurati pravednu distribuciju prehrambenih proizvoda malim poduzećima

Poljoprivrednici i mali poduzetnici izloženi su nepoštenim trgovačkim praksama u lancu opskrbe prehrambenim proizvodima. Parlament odlučuje o pravilima kako bi ih se bolje zaštitilo.
Nepoštene trgovačke prakse postoje u svim sektorima, ali naročito su problem u lancu dostave hrane. Poljoprivrednici i mala i srednja poduzeća često se nalaze na milosti i nemilosti velikih trgovačkih lanaca i velikih kompanija. Mali dostavljači imaju i manju moć u pregovorima te često ovise o samo jednom velikom kupcu.

U utorak, 12. ožujka, zastupnici glasuju o novoj direktivi koja će pomoći da se postigne bolja ravnoteža u distribuciji hrane i prehrambenih proizvoda. Nova pravila će postaviti minimalni standard zaštite kojim je sprječavaju nepoštene prakse i štite svi proizvođači, zadruge i prodavači s prometom manjim od 350 milijuna eura godišnje. Pravila se također odnose na dostavljače iz stranih zemalja.

Pravila će zabraniti kasno plaćanje za kratkotrajne namirnice, otkazivanje narudžbi u zadnjoj minuti, unilateralne ili retroaktivne izmjene ugovora, prisiljavanje dostavljača da plaćaju proizvode koji su već propali te neizvršavanje pismenih ugovora.

Lanac opskrbe hranom u EU-u
-11 milijuna poljoprivrednih gospodarstava
-300 000 prerađivača
-2,8 milijuna distributera i trgovina
-500 milijuna potrošača

Što su nepoštene trgovačke prakse?

Nepoštene trgovačke prakse mogu se definirati kao poslovne prakse koje odstupaju od dobrog trgovačkog postupanja i protivne su načelima dobre vjere i poštenog poslovanja. Obično ih jedan trgovački partner jednostrano nameće drugome. Posebno negativno utječu na lanac opskrbe hranom zbog velikih razlika u pregovaračkoj snazi.

Mogu dovesti do propadanja malih tvrtki, obeshrabriti male proizvođače od novih ulaganja u proizvode i tehnologiju ili novih tržišta, mogu dovesti do neočekivanih troškova ili prouzročiti preveliku proizvodnju i višak hrane na tržištu.

Idući koraci

Nakon zelenog svjetla na plenarnoj sjednici pravila moraju biti formalno odobrena na razini Vijeća. Države članice moraju odrediti koja uprava će provoditi pravila, vršiti istrage i nametati kazne.

Comments are closed.